"Obucite svu opremu Božju"(Ef 6,11)
Rimska legija, od koje je Legija preuzela svoje ime, stoljećima je ostala glasovita po svojoj odanosti, hrabrosti, stezi, izdržljivosti i uspješnosti, i to za ciljeve koji su često bili prizemni te redovito svjetovni. Jasno je da Marijina legija ne može Mariji ponuditi ime što bi ga resile manje vrijedne odlike, tako da te odlike označavaju najmanju mjeru legionarske službe.
Budite "žrtva živa, sveta, Bogu mila...Ne suobličujte se ovome svijetu"(Rim 12,1-2)
Na tomu temelju u vjernom legionaru izrasti će krjeposti toliko veće koliko je njegov cilj uzvišeniji, a napose plemenita velikodušnost koja će odražavati osjećaje sv. Terezije Avilske: "primati tako puno, a uzvraćati tako malo: ah, to je mučeništvo od kojega umirem." Razmatrajući o svome raspetom Gospodinu, koji mu je posvetio posljednji uzdah i posljednju kap svoje Krvi, legionar mora težiti za tim da njegova služba odražava to posvemašnje predanje.
"Ne okrećite se od truda i napora"(Kor 11,27)
Legijski apostolat uključivat će pristup mnogim ljudima koji bi najradije ostali podalje od dobrih utjecaja. Takvi će otvoreno pokazivati svoje neslaganje da u posjet prime one čije je poslanje na strani dobra, a ne na strani zla. Sve njih moguće je pridobiti, ali samo duhom strpljivosti i odvažnosti.
"Živite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas"(Ef 5,2)
Tajna svega uspjeha u odnosima s drugima jest u tome da se između ljudi dogodi osobni doticaj, a to je dodoir ljubavi i sućuti. Ta ljubav mora biti viša nego samo izvanjska. Ona mora moći izdržati kušnje s kojima se mogu nosit istinska prijateljstva. U temelju svakoga istinski plodonosnog rada mora biti spremnost na potpuno predanje. Bez te spremnosti naše služenje nema stvarne vrijednosti. Legionar koji negdje postavi ogradu: "dalje od ovoga ne idem u požrtvovnosti", postizat će samo neznatne stvari, unatoč možda i velikim naporima. S druge strane, ako ta spremnost postoji, makar nikada ne došla u prigodu da bude iskorištena osim u manjoj mjeri, urodit će neizmjernim plodovima.
"Potrebno je završiti trku"(2 Tim 4,7)
Legija poziva na službu bez ograničenja ili ustezanja. To nije samo izvjestan savjet nego je i nužnost, jer ako ne težimo savršenstvu, nećemo moći ustrajati u članstvu.
Doživotna ustrajnost u apostolskom radu sama je po sebi herojska te se može postići jedino kao vrhunac neprekidnog niza herojskih čina, jer je on doista nagrada za njih. Ali ta odluka ustrajnosti ne smije se odnositi samo na članstvo u Legiji. Sve što je u krugu legijskih dužnosti mora biti označeno pečatom ustrajna napora. Dakako, pritom mora biti i promjena. Valja posjećivati različita mjeta i osobe; jedne poslove dovršavati, a druge počinjati. No sve je to stalna izmjena koju nosi život, a ne hirovita nestalnost i traženje novosti što završavaju slamanjem i najizvrsnije snage.
Shvaćajući taj duh promjene, Legija neprestance poziva na čvršće svladavanje, pa svakoga sastanka svoje članove šalje s uvijek istim geslom koje kao da odzvanja u njihovim ušima: "Postojani budite". Prava postignuća ovise o trajnom ulaganju napora, koji je opet posljedica nanadmašive želje za pobjedom. Za ustrajnost takve želje ključno je da se ne popušta često ili nimalo. Zbog toga Legija svojim ograncima i njihovim članovima nalaže opće stanovište da odbiju prihvatiti poraz i da mu ne postaju podložni nastojeći ocjenjivati pojedine radne zadaće kao "obećavajuće", "neobećavajuće", "beznadne", itd. Nadalje, to pokazuje kako razborita želja za raznolikošću i znakovima napretka teži da zamijeni uzvišenije razloge kao motiv rada. Tako, urod ne niče čim prođe posijač, dolazi do obashrabrenja, pa se rad napušta prije ili poslije. To označavanje bilo kojeg slučaja beznadnim slabi naše stanovište prema svim drugim slučajevima. Svjesni ili nesvjesno, svakomu radu tada će se pristupati dvojeći o tome jeli riječ o opravdanu naporu. A već i jedno zrno sumnje onemogućava djelovanje.
Legiju tek u drugom redu zanima radni program, a puno više veličina svrhe. Legija od svojih članova ne zahtijeva ni bogatstvo ni utjecaj, nego0 nepokolebljivu vjeru, ne čuvena djela, nego samo nepopustljivo nastojanje, ne genijalnost, nego beskrajnu ljubav , ne divovsku snagu, nego postojanu stegu. Legionarska služba treba biti ustrajna te potupno i tvrdoglavo odbijati svako odustajanje. Treba se nadati uspjehu, a biti ponizna kada ga stigne, ali neovisna o njemu. Boriti se protiv neuspjeha, ali ne obeshrabrena njime, nastavljajući borbu i pobjeđujući. Rasti u teškoćama i jednoličnosti jer one daju prostora vjeri i naporima što ih donosi dugotrajna opsada.
